ŽUPNI LISTIĆI
ŽUPNI LISTIĆI
Pogledaj video

Najmlađa župa grada Vukovara

VIJESTI IZ ŽUPE

  • Misno slavlje u prostoru Veleprometa – sjećanje na žrtve logora
  • Misno slavlje o 30. obljetnici ratnog stradanja Bogdanovaca (tekst: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije; fotografije: Općina Bogdanovci)

U Bogdanovcima je u srijedu, 10. studenoga obilježena 30. obljetnica ratnog stradanja branitelja i civila ovog mjesta, koje je bilo zadnji štit obrane Vukovara. Naime, za vrijeme okupacije Vukovar je ostvarivao jedinu vezu s ostatkom Hrvatske upravo preko Bogdanovaca, i to preko takozvanog „kukuruznog puta“. Obilježavanje je započelo svetom misom za poginule, ubijene i nestale mještane, koju je u crkvi Svetog Leopolda Mandića predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki. U koncelebraciji su bili: fra Ivica Jagodić, dekan Vukovarskog dekanata, zatim vlč. Mato Martinković i domaći župnik vlč. Zvonimir Martinović. Na misi su sudjelovali predstavnici svih razina civilne vlasti, mještani Bogdanovaca i gosti iz svih krajeva Hrvatske, a pjevao je domaći zbor.

Istaknuvši na početku svoje homilije kao misao vodilju riječi iz biblijske Knjige Sirahove: Blago čovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade. (Sir 14,2) mons. Ćurić je rekao: „S dubokim se osjećajima spominjemo današnjega dana 1991. godine kad je, ovdje nadomak grada Vukovara, nakon 3 mjeseca otpora i 40 dana potpunoga okruženja slomljena obrana ovoga mjesta –  obrana na „prvoj crti“ koja se nije nalazila negdje daleko, već na pragovima vlastitih domova, u kojoj su izgubljena 133 života, najviše samih Bogdanovčana, njih 89-ero. Među braniteljskim žrtvama je i 9 dragovoljaca iz albanskih obitelji. A još uvijek se 24 žrtve vode kao nastale, nepronađene – još uvijek bez obilježena spomena i svoga počivališta, gdje mi ljudi svojim bližnjima i dragima dolazimo očitovati ljubav i iskazati zahvalnost; sjetiti se životnoga zajedništva s njima, pa i požaliti se što nam je to zajedništvo nasilno prekinuto, a ponajviše moliti – za njihov vječni mir i njihovo uskrsnuće.“

Biskup je nadalje u svjetlu dubokoga iskustva vjere i navještaja Božje riječi razlagao izazove i teške prilike ratnih stradanja, kad „u tim teškim iskustvima patnje i stradanja nije bilo jednostavno slušati Isusove riječi i njegov poziv što smo ga čuli u današnjem ulomku Evanđelja: Ostanite u mojoj ljubavi!, zajedno s Njegovom zapovijedi ljubavi, i to prema svakom čovjeku. Ali u krilu zajednice Kristove Crkve na to nas je na početku ratnih izazova pripravljao i snažno pozivao sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, kad je te 1991. godine naše misli, savjesti i srca uvijek iznova upućivao na Kristov nauk, na navještaj Evanđelja koje je, kako je isticao Kardinal, ‘možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela (…) i naši postupci’.“

S istim duhovnim nadahnućem prisjetio se biskup Ivan molitvenoga pouzdanja na početku Domovinskoga rata, navodeći da je „iskustvo rata pred nas stavljalo nemali broj pitanja“, no „nije posustala molitva za snagu da mognemo izvršiti Kristovu zapovijed ljubavi, koliko je moguće više, i prema braći, i prema neprijateljima“ – rekao je biskup, nadodavši da „bismo nizati stotine i stotine teških i tragičnih iskustava, među njima – sasvim konkretnih vaših patnji i žalosti, dragi Bogdanovčani, duboko urezanih u vaša srca“. „I svoj današnji spomen u Bogdanovcima mi Bogu prikazujemo kao molitvu za mir. I danas želimo posvjedočiti kako samo iz osjećaja duboke i čvrste vjere izrasta snaga istinskih graditelja mira među osobama i narodima“ – poručio je biskup Ivan, pozivajući i na kraju misnoga slavlja Bogdanovčane da uvijek nose ponos na hrabrost i čvrstinu koja ih je resila u obrani svoga mjesta, na koju su u vremenu rata znali upozoravati čak i pripadnici neprijateljske vojske.

Nije biskup zaboravio spomenuti ni umjetničku crtu Bogdanovaca, najčešće nadahnutu razmatranjem likom Krista, raspetoga i uskrsloga, prepoznatljivu u kiparskim djelima jednoga od bogdanovačkih branitelja, Ivana Matkovića Laste.

Nakon mise uslijedilo je polaganje vijenaca u centru Bogdanovaca, u podnožju spomenika Uskrslom Isusu, gdje su pročitana sva uklesana imena poginulih i nestalih. Ondje su i učenici bogdanovačke Osnovne škole održali prigodne recitacije. Po završetku svečanosti polaganja vijenaca, biskup Ćurić je pred okupljenim uzvanicima i sudionicima obilježavanja izmolio molitvu za sve poginule i nestale, a održani su i govori predstavnika državne vlasti i sudionika obrane Bogdanovaca.

  • izdvajamo (uz Spomen svih vjernih mrtvih):
Jutros je padala kiša.
Kao da je nebo blagim suzama
ispiralo zemlju.
Kao da su oblaci danas odlučili
progovoriti prije ljudskih riječi.
Kao da su kišne kapi,
prije ritma crkvenog zvona,
iznijele svu silinu osjećaja
nakupljenih u oblacima suza.
Nije nebo plakalo,
samo je kišom blagom govorilo
da i oni tamo gore misle na nas.
Tamni oblaci još uvijek
progovaraju kišom…
Kao onog petka velikog
kada je Krist umirao,
i križem svojim
zauvijek vezao zemlju i nebo,
zemaljsku patnju i nebesku radost.
Do ure devete, kažu svjedoci.
A onda predade duh.
Zato je nebo danas bliže.
I ostat će tako blizu dok žive
naša sjećanja na one koji su
Kristovom vapaju s križa
pridružili svoj glas i Ocu predali duh.
Dan se budi.
Zazvonio je Angelus.
Kiša kao da je na trenutak stala
dok traje pozdravljenje Onoj
koja nam je raj otvorila.
Za ruku već je uzela i,
kao majka dijete,
kroz ta vrata
povela naše pokojne.
Kada jednoga dana i moj život završi,
ponovno ćemo biti zajedno.
I kišnim kapima govoriti
onima koji ostaju za nama na zemlji
da molitva je dovoljan dar za sjećanje.
Ne trebaju ni latice cvijeća na grobu biti,
niti se zvuci pjesme rastanka čuti.
Samo sklopljene ruke neka budu,
jedna svijeća neka gori,
i misao jedna dovoljna je.
O vječnosti.
(Vukovar, 02. studenoga 2021.)

  • NEDJELJA ZAHVALNICA ZA PLODOVE ZEMLJE U BOGDANOVCIMA

U nedjelju, 03. listopada 2021., u Bogdanovcima je proslavljena Zahvalnica za plodove zemlje. Jedna od posebnosti ove nedjelje je prinos darova, kao zahvala Bogu za darovane plodove zemlje. Uz skladno pjevanje crkvenog zbora i sudjelovanje članova domaćeg KUD-a “Seljačka sloga”, misu je predvodio domaći župnik. Zahvaljujemo svima koji su uzeli dijela u organizaciji i svim vjernicima koji su odjenuli tradicionalno ruho, kako bi se sačuvali običaji i pokazao dio kulturne baštine.

  • Neka ljudi posjedaju! (uz nedjeljni odlomak Evanđelja, 25. srpnja 2021.)

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu (…) Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?” Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!”

Isus postavlja samo jedan uvjet onima koji će blagovati: „Neka ljudi posjedaju!“ Isus to naređuje. Želi se Isus uvjeriti da svi sjede, da svi prate, da svi vide što on čini. Čudo umnažanja kruha i blagovanje dogodit će se kada ljudi posjedaju. Ništa usput, ništa „s nogu“, nikakav zalogaj. Nego su sjeli, jeli i nasitili se.

Imamo li mi vremena sjesti, izreći zahvalnicu Bogu i blagovati? Isus na vrlo jednostavan način traži da se blagovanje hrane doživi kao blagoslovljeno vrijeme zajedništva.

Da nisu posjedali, ne bi se ljudi ovog čuda ni sjećali. Dijelila bi se hrana od jednoga do drugoga, većina se ne bi ni pitala odakle to  dolazi, samo bi nastavili hodati i ostatke bacati pored puta.

Isus želi red među ljudima i njihovu pažnju na onom bitnom. Tek kada su posjedali, njihove su oči bile usmjerene na čudo umnažanja kruha. Zatim slijedi blagovanje, trenutak u kojem su kušali i vidjeli kako je dobar Gospodin. Isus na kraju ne traži da mu zahvaljuju,  ali moli učenike da skupe preostale ulomke da ništa ne propadne.

Vjerojatno su i onom dječaku dali nešto hrane da odnese kući. Ne sjećate se dječaka? Pa sve je počelo u trenutku kada su između pet tisuća muškaraca pronašli jednog dječaka koji ima kod sebe pet kruhova i dvije ribice! Mislite li da baš nitko više nije imao kruha kod sebe? Imali su, ali nisu htjeli dati. Odrasli ne vjeruju u čuda. Odrasli su opterećeni životnim iskustvom pa ne dijele tako lako. A dječak se nije pitao tko će mu i kada vratiti njegove kruhove. Dječak je bio sretan što su ukućani baš njega poslali po kruh to jutro. Kasnije će on već nekako objasniti mami i tati zašto ga nema toliko dugo. I pričat će on njima. A oni neće vjerovati…

  • ŠTAP – znak moći i nemoći, vlasti i slabosti (uz nedjeljni odlomak Evanđelja, 11. srpnja 2021.)

„U ono vrijeme:

Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.

I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa…“

Štap, žezlo i palica kroz Bibliju se „provlače“ najčešće kao znakovi proročke, kraljevske i apostolske vlasti. U svakom slučaju riječ je o poslanju. Štap kod proroka, koje Bog šalje narodu, redovito je dokaz njihova poslanja. Najpoznatije su nam slike Mojsija, koji   štapom čini čudesa, koji pred faraona dolazi sa štapom, a kasnije istim štapom otvara Crveno more i izvodi vodu iz pećine. Štap kod apostola opet je znak poslanja, ali otvara i jasno pitanje: „Dokazuje li štap apostolsku moć ili njihovu ljudsku nemoć?“

Dakle, vođe, kraljevi, vladari, pomazanici i poslanici redovito imaju štap. Biskupi imaju štap kao simbol pastirske brige nad povjerenim narodom. A onda i oni pravi pastiri, čuvari stada, imaju štap. Putnici i hodočasnici često imaju štap. I planinari i skijaši. Sportaši i rekreativci. Stoga štap nije nepoznanica.

I dok jednima služi kao dokaz vlasti, drugima kao prateći rekvizit u poslu ili hobiju, nekima štap ipak služi kao oslonac u nemoći. Tijelo s vremenom slabi. Štap je tako i potpora mnogima koji su u privremenoj ili trajnoj potrebi pomoći pri kretanju. S vremenom je štap postao redoviti dokaz tjelesne slabosti ili čovjekove duboke starosti.

Isus, dok apostolima daje vlast nad nečistim dusima, istovremeno ih „naoružava“ samo štapom. Nije vlast u štapu, nego u njima samima. Nije snaga u oruđu apostola, nego u njihovoj svijesti da su poslanici Kristovi. Štap je samo znak preko kojega će svima već izdaleka biti jasno da dolaze oni koji imaju zadatak, poslanje i cilj. Štap će i apostole same podsjetiti da moć koju u sebi nose nadilazi njihovu ljudsku nemoć. Istovremeno, štap im je i podsjetnik kakvu poruku ljudima donose: da se svaki čovjek u svojoj slabosti može slobodno osloniti na Isusa.

  • OBNOVLJEN KRIŽ NA SAJMIŠTU

U petak, 25. lipnja, gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava obišao je postavljeni katolički križ u gradskoj četvrti Sajmište, na križanju Bogdanovačke i ulice Eugena Kvaternika. Križ je tom prigodom posvetio župnik Župe Kraljice mučenika, vlč. Zvonimir Martinović, koji je i predvodio molitvu za sve okupljene.

„Ovaj križ je nakon Domovinskog rata bio znatno oštećen te je restaurirano njegovo postolje i ograda, dok je sami križ s korpusom, prema starim fotografijama u potpunosti izgrađen od armiranog betona“, rekao je gradonačelnik Penava te dodao kako su križevi povijest i tradicija našega grada, bez obzira kojoj crkvi pripadaju i tko ih je podigao. Kroz ovaj program brinemo o sakralnoj baštini Vukovara, svojoj povijesti i kulturi“.

Prema natpisu na kamenoj ploči, križ datira iz razdoblja secesije i rane moderne, a uklesano je:

„NA SLAVU BOŽJU, podigla ovaj sveti Križ za cijeli svijet TEREZIJA MANETĆKI rodj. IMHOF odgojena MUZER 1927.“.

Križ je sagrađen kao i drugi križevi sličnog tipa, od opeke i cementne žbuke,  unutar ograde od kovanog željeza. Postavljen je na plato koji je također zidan opekom i žbukom.

 

(izvor: Grad Vukovar)

  • OBAVIJEST MLADIMA KOJI SU OVE GODINE PRISTUPILI SAKRAMENTU KRIZME

Dragi krizmanici, najprije vam čestitamo na sakramentu kršćanske zrelosti i želimo uspješan završetak školske godine.

Za vas, dragi mladi ljudi, organizirat ćemo 19. lipnja u 20:00 sati jedan rekreativno-molitveni susret.

Susret ćemo započeti u dvorani Pastoralnog centra “Sv. Bono” (samostansko dvorište), a završit ćemo molitvom u crkvi sv. Filipa i Jakova.

To će biti susret svih ovogodišnjih krizmanika.

Pozivamo, dakle, sve krizmanike iz sve tri naše župe. Naravno, krizmani ste, i sad ste veliki i odrasli, pa sami odlučujete o sudjelovanju.

Ovo je ponuda, stoga ako želite, dođite.

Ima vas oko 140 krizmanih ove godine (iz župe sv. Filipa i Jakova, župe sv. Josipa Radnika i župe Kraljice mučenika),

a ima i nas svećenika koji smo bili s vama u pripravi za krizmu.

Cilj je da ostanete povezani i s Kristom, ali i međusobno.

Na ovom prvom susretu (subota, 19. lipnja u 20:00 sati) razgovarat ćemo, upoznati se

i ponuditi moguće modele sljedećih susreta.

Raduju se vašem dolasku i mole za vas vaši vukovarski svećenici:

Ivica, Josip, Marko,
Matija, Slavko i Zvonimir.

(ovo je bilo nabrajanje po abecedi, a ne po visini… i potrudite se nadmašiti nas u broju!)

Vidimo se!

  • Sveta misa u rasporedu proslave državnih blagdana STVARNA POTREBA ILI SAMO TOČKA U PROTOKOLU?

Uoči prvog zasjedanja Hrvatskog sabora, 30. svibnja 1990., brojni zastupnici i uglednici, na čelu s doktorom Franjom Tuđmanom, prisustvovali su svečanoj misi u zagrebačkoj katedrali. Misu je predvodio kardinal Franjo Kuharić, koji je u svojoj propovijedi rekao sljedeće:

„Svim vjernicima preporučam da trajno mole za mir i blagostanje Domovine. Neka našu molitvu za Božji blagoslov novom Saboru i novoj Vladi prati zagovor presvete Bogorodice, duhovne majke svih ljudi i nebeske kraljice svih naroda.“

Tako nam je blagopokojni kardinal ostavio preporuku zajedničke zadaće: trajno moliti za mir i blagostanje Domovine. I upravo sveta misa, kao najljepša molitva i hvala Bogu, ima svoje mjesto u rasporedu slavlja državnih praznika, blagdana, svih obljetnica i dana sjećanja. Počevši od tog 30. svibnja 1990., kada je zagrebačka katedrala „ugostila“ mnoge političare i državni vrh, do dana današnjega sveta misa je sastavni dio rasporeda u obilježavanju većine državnih svečanih datuma.

Kardinal Kuharić je tada (30. svibnja 1990.), tijekom svete mise, jasno dao do znanja svima da vjernik moli za domovinu koju voli. Nakon svete mise toga dana uslijedila je konstituirajuća sjednica Sabora. Dakle, preuzimanje časne zadaće vođenja države, na bilo kojoj razini, traži najprije svijest da je ova  dužnost praćena molitvom vjernika za mudrost u upravljanju, kako bi se postigao već spomenuti mir i blagostanje Domovine.

Ipak, u nekom trenutku, stječe se dojam da je sveta misa „pro forma“, odnosno tek točka u protokolu obilježavanja, a ne stvarna potreba i vraćanje svijesti o važnosti Božjeg blagoslova na putu mira, blagostanja i zajedništva. Ne samo sveta misa, nego i svako obilježavanje, praćeno polaganjem vijenaca i molitvom, svaka svećenikova prisutnost traži i sudjelovanje naroda. Kod nas je vrlo često tijekom godine, u znak sjećanja na žrtvu pojedinca ili zajednice, na mjestima stradanja polaganje vijenaca i molitva za pokojne, poginule i nestale. Ta molitva nije politički, nego vjerski čin. I, ponavljam, traži prisutnost vjernika.

Nakon molitve za pokojne, poginule i nestale, redovito slijedi i sveta misa za Domovinu. Domovina je pojam koji uključuje narod. Nema domovine bez naroda, a nema ni svete mise ako nema vjernika. I koliko god političara i državnih uglednika prisustvovalo svetoj misi, oni su tu kao vjernici, a misa ostaje samo i jedino bogoslužni čin, najveća molitva i hvala Bogu.

Dakle, sveta misa nije privatni čin neke skupine ljudi, nego molitva Crkve, a prisutnost naroda na svetim misama o proslavi državnih blagdana je poslušnost preporuci sluge Božjega, kardinala Franje  Kuharića, da trajno molimo za mir i blagostanje Domovine.

Pred nama je još jedan 30. svibnja, Dan državnosti. Neka nam ujedno bude i poticaj, i poziv, i prilika pokazati da domoljublje uključuje i molitvu za Domovinu, a molitva nije formalni čin.

Sveti papa Ivan Pavao II., u knjizi „Sjećanje i identitet“, zapisao je:

„Domovina je za svakoga, na vrlo istinski način, majka. Duhovna baština, koju nam je domovina predala, do nas dolazi preko oca i majke te u nama utemeljuje sukladnu obvezu poštovanja. Domoljublje znači ljubav prema svemu onome što čini dio domovine: njezina povijest, njezina tradicija, njezin jezik, njezina sama prirodna oblikovanost. Domovina je, dakle, velika stvarnost.“ 

 

Zahvaljujem Bogu što se ni apostoli nekada, a tako ni svećenici danas, ne biraju po volji naroda, nego ih Isus sam izabire. Iz naroda ih uzima i postavlja za narod, da budu u njegovoj službi „na svom mjestu“, što se može zaključiti iz današnjeg odlomka Evanđelja.
I postavlja se pitanje: „Imamo li izbora?“ Čini se da je ovdje u našim razmišljanjima ponekad prisutan determinizam, predodređenost, kao i nedostatak slobode izbora. Ipak, to bi bio vrlo sužen pogled na široku stvarnost. Jedino što je točno, to je činjenica da je Isus isključio volju naroda, demokraciju i civilni izborni postupak, iz procesa izbora svojih učenika. To mu je jako dobar potez, jer na izbore ionako ne bi izašli svi koji imaju pravo glasa. Evo zašto:
„Svakako se unaprijed sve zna.
Svi su oni isti.
To se mene ne tiče.
Moj glas ionako ništa neće pomoći.“
To su parole, rečenice, izjave i povici letargičnih pojedinaca, koji svoju bezvoljnost uporno već stoljećima žele prenijeti na ljude oko sebe. Tako je to kod svakih izbora, tako bi bilo i kod izbora apostola. Uvijek će postojati pojedinci koji, zapadajući u duboko blato determinizma, prema kojem je sve već unaprijed određeno, isključuju čak i vlastitu slobodu izbora. Sloboda izbora plod je slobodne volje, koju nam je Bog dao još tamo kod stvaranja čovjeka. Slobodnom voljom odlučujemo se za dobro ili zlo, za raj ili pakao, za život ili smrt. Dakle, isključiti slobodu izbora znači odreći čovjeku onaj božanski „element“, a to činimo uvjeravajući sebe ili druge „kako se unaprijed sve zna“.
Generaliziranje je drugi problem. Ono se očituje u rečenici: „Svi su oni isti“. Koliko god se trudili pronaći slične, zaključak je da nema istih ljudi. Nije Stvoritelj tako slabo kreativan da bi zaslužio slušati rečenicu po kojoj se njegovo najljepše djelo, čovjek, promatra „serijski“. Ljudi se razlikuju i izgledom, i razmišljanjem, i stavovima, i djelima. Zato nikako ne bismo trebali izjednačavati više ljudi, koji se zbog vlastitih uvjerenja i stavova ostvaruju u istom pozivu. Generaliziranje je zapravo traženje isprike za odbijanje sukreatorske zadaće koju nam je Bog dao: da u različitosti koja obogaćuje nastavimo stvarati i djelovanjem učinimo ovaj svijet još ljepšim.
I sve ostale izjave i navedene narodne mudrosti zapravo su pokušaj vlastitog odmaka od odgovornosti za društvo koje činimo. Ne postoji čovjek kojega se ne tiče ono što se tiče društva. Čovjek je političan, čovjek je društveno biće (grčki: „zoon politikon“). Čovjek je određen vlastitom društvenošću, oblikuje zajednicu i po svojoj naravi upućen je na zajedništvo. Toga su itekako svjesni i oni koji bježe od odgovornosti izbora pod opravdanjem: „Moj glas ionako ništa neće pomoći“. Naravno, nije ovdje u pitanju njihova sigurnost u manjkavost izbornog procesa, nego želja stvoriti prostor sebi za kasniju slobodu komentiranja. Ostati suzdržan puno je lakše nego se izjasniti i stati iza svoga izbora. Puno je lakše dovikivati i prigovarati iz mase: „Raspni ga, raspni!“, nego iz prašine podići križ odgovornosti i staviti ga na svoja ramena.
Zaključak: ne iskoristiti svoje pravo glasa, zanemariti mogućnost izbora, čisto je prepuštanje bezvoljnosti i dokaz letargičnosti, odnosno gubitka interesa i osjećaja za opće dobro.
Možda nam je sad malo jasnije zašto Isus kaže u Evanđelju ove nedjelje: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas…“ Vjerojatno je jako dobro znao da bismo mi njega jako teško izabrali. A izbor apostola pridržao je svojoj slobodnoj volji, očito znajući da bi naši kandidati bili neki sasvim drugi likovi. I vjerojatno bolji od tih njegovih dvanaest.
  • ŽUPNIKOVA RIJEČ RODITELJIMA PRVOPRIČESNIKA I KRIZMANIKA

„Vi tražite krštenje za svoje dijete. Time se obvezujete da ga odgajate u vjeri, kako bi ljubilo Gospodina i svoga bližnjega kao što nas je Krist učio. Jeste li toga svjesni?“

Dragi roditelji, sjećate li se ovih riječi? Nakon što ih je izgovorio svećenik, na dan krštenja vaše djece, preuzeli ste na sebe odgovornu zadaću. Zato bi bilo dobro zapamtiti da kršćanski život nije „neki drugi“ život, pored ovoga koji živimo, nego je vjera ona koji prožima čitavog čovjeka i njegov život u svakom trenutku. Zadaća koju ste preuzeli slušajući svećenikove riječi kod krštenja vašeg djeteta: „…da ga odgajate u vjeri“, započinje od prvoga dana i traje cijeli život. I u svakom trenutku imate priliku za dobar odgoj, ali i za propust u odgoju.

Sve ove godine koje su prethodile sakramentu koje vaše dijete sada prima također su bile svojevrsna priprava za sakramente, samo što su „kateheze“, pouke, odnosno vjeronauk se održavao u obitelji, koju zato s pravom nazivamo „kućna Crkva“.

Vaša djeca redovito su pohađala i školski vjeronauk, što je također jedan od uvjeta za sakramente koji slijede, ali prvu i najveću „školu“ dobili su u vlastitoj obitelji, od vas, svojih roditelja, koji ste preuzeli časnu zadaću prvih odgojitelja za vrijednosti i ulogu svjedoka vjere.

Najbolji je učitelj onaj koji odgaja za život. Najbolji je propovjednik onaj koji i sam živi ono što propovijeda. Najbolji je roditelj onaj koji odgaja stegom i vlastitim primjerom. Što želim reći? Autentična vjera, vjerodostojno življena vjera, najveće je svjedočanstvo. Uz dužno poštovanje svim institucijama, poput škole, vrtića i drugih odgojnih ustanova, djeci ipak najveću „dozu“ vjere i životnih vrijednosti prenosite vi, dragi roditelji. U svakoj fazi života, sukladno dobi u kojoj se nalazi, dijete želi biti kao otac ili majka. Od malena dijete „kopira“, gleda, sluša, „upija kao spužva“ i ponavlja vaše riječi, geste i djela. Hvala Bogu dok je navedeno pozitivno, dok svjedočite dobrim primjerom i tako ispunjavate svoju obavezu koju ste prihvatili, a to je „da ga odgajate u vjeri…“.

Dragi roditelji, znate vi iz iskustva jako dobro da vrijeme za odgoj je svaki dan, svaki sat i svaki trenutak, zato što ne odgajate samo riječima, nego to najjače činite svojim ponašanjem, koje potvrđuje istinitost vaših riječi.

Na školskom vjeronauku vaša djeca usvajaju teorijsko znanje o vjeri. Istovremeno župni vjeronauk (kateheza) uči ih prakticirati vjeru, živjeti kao dio zajednice, slaviti otajstva vjere s tom istom zajednicom i živjeti od toga slavlja. Slikovito govoreći, školski vjeronauk uči djecu što je voda, liturgijsko slavlje je izvor vode, a župna kateheza uči ih kako će zagrabiti vodu i ponijeti je u život.

Dragi roditelji, vaša odgojna uloga ne završava u onom trenutku kada svoje dijete „predate“ Crkvi na daljnji odgoj ili ga „potjerate“ na sat vjeronauka, bez ikakvog zanimanja za njegov sadržaj. Svaki korak vaše djece mora biti popraćen vašom pažnjom. Bili ste uz njih kada su prohodali, vrlo ste pažljivo pratili pogledom njihove prve korake. Tako morate pratiti njihovo odrastanje u svakoj dobi i biti iza njih kao potpora i sigurnost.

Ipak, malo po malo, kada ste vidjeli da već mogu sami hodati, davali ste im postupno sve više prostora za samostalni hod. Posebno smatram važnim, razmišljajući o postupno sve većoj slobodi koju dajete svome djetetu na putu samostalnosti, naglasiti kako je i dalje vrlo važno vaše osobno svjedočanstvo koje se pokazuje djelovanjem. Dakle, puno snažnije od „tjeranja“ na nedjeljnu svetu misu je zajednički odlazak u crkvu. Puno jače od: „Moraš ići na misu“ glasi poziv: „Hajdemo zajedno, danas je nedjelja“. Ima i majki i očeva koji su iz uloge odgoja isključili vlastiti primjer. Djeca to vide i opisuju ovako: „Mama je rekla da ne moram na misu.“ Ili: „Zašto ja moram na misu, a tata ne ide nikada?“

Dragi roditelji, vjerujte da vam isprike za neodlazak na misu postaju sve manje uvjerljive i sve lošije kako vam djeca postaju starija. Nemojte si to dopustiti. Konačno, i onaj stari sustav kontrole: „Reci mi koje je Evanđelje danas bilo na misi i što je župnik govorio“, ne može proći, jer novo vrijeme donosi napredak tehnologije i nove mogućnosti. Vaša uloga je, dakle, uvijek jednaka, a vlastiti primjer najbolja škola.

Što nakon primanja sakramenata za koje se dijete pripravlja? Potaknite svoju djecu da se uključe u skupinu čitača u župi, u skupinu pjevača, a prvopričesnici posebno u skupinu ministranata. Uzalud su svi moji pozivi s oltara ako nema kod kuće poticaja s vaše strane. Potičite ih na redovitost u molitvi, odlazak na misu i na redovitu ispovijed. Ako to do sada niste, od sada barem razgovarajte sa svojom djecom o svemu što pohađaju, uče i proživljavaju, odnosno pokažite interes za njihovu izgradnju. Budite im istinski svjedoci vjere, tumačite djeci da im se snaga za život, kao i za prevladavanje mogućih životnih poteškoća, nalazi u vjeri, molitvi i osobnom susretu s Kristom. To je vaša zadaća. Tu ste zadaću prihvatili još na krštenju. Jeste li toga svjesni?

                                                                                                                                                                                                             

  • …uz Nedjelju Božje riječi, 24. siječnja 2021.

Današnju nedjelju papa Franjo posvetio je Božjoj riječi. Podsjeća papa sve nas, pastire i vjernike, na važnost i vrijednost Svetog pisma za kršćanski život, kao i na odnos između Božje riječi i liturgije: „Kao kršćani jedan smo narod koji putuje kroz povijest, snažen prisutnošću Gospodina u našoj sredini koji nam govori i koji nas hrani. Dan posvećen Bibliji ne želi biti jednom na godinu, nego jednom za čitavu godinu, jer nam je prijeko potrebno rasti u dobrom poznavanju i ljubavi prema Svetom pismu i Uskrslome koji ne prestaje lomiti riječ i kruh u zajednici vjernikâ. Zato nam je potrebno ući u prisni odnos sa Svetim pismom; u suprotnom naša će srca ostati hladna, a oči zatvorene…“

Neka ove papine riječi budu poticaj da malo češće uzmemo u ruke Sveto pismo i čitamo. Iskreno vjerujem da će to donijeti ploda i u životu pojedinaca i u životu župne zajednice. Ovom prilikom potičem posebno studente, srednjoškolce i ostalu mladež da se odvaže čitati na svetoj misi, da prihvate službu navjestitelja Božje riječi sabranom narodu.

  • RIJEČ ŽUPNIKA (studeni 2020.)

         Pred nama su dani sjećanja na najteže i najtužnije dane vukovarske povijesti. Mnogi se jako dobro sjećamo tih dana, ali zadaća nam je sačuvati uspomenu na one koji su svoj život dali za Domovinu ili su podnijeli žrtvu mučeništva, patnje ili gubitka voljenih.

Vukovar je više od grada. Gledajući iz perspektive Vukovaraca koji su prošli patnju, muku, gubitak i stradanje, Vukovar je mjera veličine ljubavi prema bližnjima. Nažalost, Vukovar se istih dana pokazao kao mjesto u kojem čovjek razara tuđe domove, spaljuje djetinjstva i gasi živote. Nakon svih žrtava, suza i boli, Vukovar se podigao i raste na temeljima ljubavi, a na nama je ne zaboraviti naše voljene i kroz molitvu za njih pronaći snagu oproštenja. Put oproštenja ne znači zaborav, nego mir u Bogu.

Ovih dana mnogi će se Vukovarci, kao i svake godine, zatvoriti u svoj dom i neće izlaziti dok ne prođu kolone, delegacije i obilježavanja. Zašto?  Zato što ne mogu i ne žele ponovno proživljavati osjećaj traume koja je ostavila dubok trag u njihovom životu. Ima takvih puno. Poznajem ih. I znajući da oni svaki dan i svaku noć cijele godine proživljavaju studeni 1991., za njih posebno molim. I njih posebno preporučam u molitve. I kada prođu ovi dani, opet ćemo sjediti dugo i razgovarati o svemu. Studeni nam uvijek nekako sporo prolazi. A onda će doći prosinac, Došašće, dijelit ćemo zajedno, onako pospani na zornicama, radost koja se budi svako jutro u iščekivanju Božića.

Živjeti u Vukovaru je lijepo. Vukovar je grad pun vjere, pun života, osmijeha, radosti, ali i uspomena. Kao i život. Mora ponekad zasvirati i crna tipka na klaviru da bi skladba zvučala lijepo, a takve se „provlače“ kroz cijelu skladbu. Studeni je mjesec tamnih tipki vukovarske simfonije, ali cijela je vukovarska godina protkana pojedinim zvucima studenoga. Zovemo ih sjećanja. I zato je Vukovar poseban.

Dragi moji, čuvajte se, zapalite svijeću za pokojne, poginule i nestale. I pomolite se. Onako kako to i činite svaki dan.

Vaš župnik

  • IZVJEŠĆE INFORMATIVNE KATOLIČKE AGENCIJE O ZAKLJUČKU MILOSNE GODINE U NAŠOJ ŽUPI I PROSLAVI CRKVENOGA GODA O BLAGDANU BLAŽENE DJEVICE MARIJE KRALJICE MUČENIKA
  • ŽUPNIK O STEPINCU I ZAVRŠETKU MILOSNE GODINE (intervju za Hrvatsku katoličku mrežu)
  • NAJAVA HODOČASNIČKOG DANA U RUJNU

  • U ILAČI, MARIJANSKOM SVETIŠTU VUKOVARSKOG DEKANATA, PREDSTAVLJENA PJESMA “Izvor milosti” I PROMOTIVNI SPOT ZA SVETIŠTE GOSPE ILAČKE
  • NAJAVA DOGAĐAJA od 07. do 13. lipnja 2020:

  • NAJAVA SVIBANJSKOG SLAVLJA U MILOSNOJ GODINI:

 

  • U NEDJELJU, 03. svibnja svete mise su prema niže objavljenom rasporedu (07:30 – Vukovar; 09:00 – Bogdanovci; 10:30 – Vukovar), A U NASTAVKU DONOSIMO UPUTE NADBISKUPA za slavlja svetih misa i liturgijska slavlja u ovim okolnostima
  • OBAVIJEST ZA NEDJELJU, 03. svibnja 2020.

  • TREĆA USKRSNA NEDJELJA (26. travnja 2020.)

Obavijest o ponovnom slavlju svetih misa s narodom, kratko promišljanje uz Evanđelje današnje nedjelje možete pronaći u župnom listiću ili jednostavno na poveznici u nastavku:

Nedjelja, 26. travnja 2020.

  • NEDJELJA BOŽJEGA MILOSRĐA – Mladi Uskrs (19. travnja 2020.)

Kratko promišljanje uz Evanđelje današnje nedjelje možete pronaći u župnom listiću ili jednostavno na poveznici u nastavku:

Nedjelja, 19. travnja 2020. 

  • USKRSNI PONEDJELJAK (odlomak Evanđelja i kratko promišljanje)

Uskrs je važan. Toliko važan da ga mi kršćani, vjernici, slavimo čak pedeset dana. Tako smo do dana silaska Duha Svetoga, odnosno dana Pedesetnice (50 dana nakon Uskrsa), mislima i osjećajima duboko u otajstvu našega spasenja. Temeljna poruka Uskrsa glasi: život ima smisla! Cijelo uskrsno vrijeme, dakle, traje pedeset dana i na taj način pokazujemo koliko nam je važan događaj Uskrsa. Zašto? Pa očito ovo na zemlji nije sve. Ima još i tome se radujemo.

Općenito govoreći o uskrsnuću, svoje kršćansko razmišljanje temeljimo na vjeri da je Isus Krist raspet na križu, umro i pokopan, uskrsnuo treći dan od mrtvih i uzašao na nebo. Njegovo uskrsnuće je jamstvo da smo i mi stvoreni za vječnost. Dakle, na svaku muku, tjeskobu i nevolju u životu trebali bismo gledati kao na Veliki petak koji je bio potreban da bi se dogodio Uskrs. 

Uskrsnuće je uvijek „aktualna tema“, tema uvijek prisutna, no nikada do kraja istražena. Uvijek se o uskrsnuću i životu nakon smrti pričalo, pisalo, sumnjalo, nadalo, brbljalo… kao i danas. Pitaš vjernika katolika: „Vjeruješ li u uskrsnuće?“, a on odgovori: „Pa i ne baš.“ I eto nas opet na početku.

Stari nam zavjet (povijest židovskog naroda) donosi, iako ne sustavno, podatke i izraze na temelju kojih možemo donositi zaključke o već tada prisutnoj vjeri u uskrsnuće. Iako su bili okruženi religijama u kojima je pojam uskrsnuća postojao, Židovi u početku nisu vjerovali u uskrsnuće. Ipak, kako im je tekla povijest, javlja se i u Židovâ ideja uskrsnuća, koju će osporavati saduceji, a prihvaćati farizeji.

Dakle, u židovstvu su bile dvije jake vjerske struje – farizeji i saduceji. Za razliku od saduceja, farizeji su vjerovali u osobnu besmrtnost, sud nakon smrti, uskrsnuće i postojanje anđela. I stoga nas može čuditi da upravo njih današnje evanđelje spominje kao protagoniste protivljenja Isusovom uskrsnuću. Upravo oni daju novac vojnicima govoreći: „Slažite da su Isusovo tijelo ukrali njegovi učenici…“. Dakle, njihovi vjerski stavovi nisu bili u skladu s njihovim životom. E, to je problem. Kasnije smo od toga dobili izraz „farizejština“ (nesklad misli, riječi i djela, obmana na temelju vanjštine).

U svakoj religiji govor o uskrsnuću znači neki novi početak, ideju novoga života. Mijene koje se u prirodi događaju samo su slika kojom su se ljudi oduvijek koristili da označe promjene prisutne u njihovom životu, vjeri i kulturi. Stoga uskrsnuti znači oživjeti, ponovno biti prisutan, ponovno osjećati, započeti ispočetka (latinski: „Ab ovo“). Pa eto nas kod jaja, pilića, zeca i proljeća.

Kršćanska vjera u svojoj cjelini počiva na činjenici uskrsnuća Isusa Krista raspetoga. I sad me pitaj kakvi su temelji onih kršćana koji ne vjeruju u uskrsnuće? Uh, ta se vjera ni ne klima u temeljima, jer temelja nema, pa je dosta prvi vjetar drugačijih nauka i ode sve.

Kršćanska vjerska tradicija poznaje ograničenost i prolaznost ljudske egzistencije. To u prijevodu znači sljedeće: život teče u laganom ritmu, ali… prolazi. A kamo ćemo onda? U tom smislu kršćanin zna da si ne može sâm udijeliti besmrtnost, nego se nada uskrsnuću mrtvih pa slobodno možemo reći da je kršćanska vjera življeno povjerenje u Božju stvaralačku moć koja svladava smrt. Logično je: ako vjeruješ u Boga, trebao bi vjerovati i u uskrsnuće. I Isusovo i svoje. Tako je još ljepše i potpunije živjeti. Nikada Bog ne bi za nas činio tako velike i tako lijepe stvari kad bi se smrću tijela gasio i život duše. To sam negdje nekada pročitao, ali tako je jasno da nas Bog već na zemlji pripravlja za nebo.

  • MOLITVENO SLAVLJE NEDJELJE USKRSNUĆA GOSPODINOVA U OBITELJI u zapriječenosti sudjelovanja na slavlju euharistije /12. travnja 2020./

Predložak za slavlje Nedjelje Uskrsnuća Gospodinova u obitelji satkan je od navještaja Božje riječi, molitvenih dijelova te tekstova razmatranja o otajstvu uskrsnuća. Predložak je osmišljen za molitveno slavlje u trajanju od oko 40 minuta.
Predlažemo da netko od roditelja bude predvoditelj molitve, a svi ostali ukućani sudjeluju odgovarajući, kako bi se u uzajamnosti molitve i riječi postiglo
zajedništvo ispovijedanja vjere.

Tekst molitvenog slavlja možete preuzeti na poveznici:

USKRS u obitelji

  • OBITELJSKA MOLITVA ZA BLAGOSLOV JELA NA USKRSNO JUTRO 2020.
    Budući da ove godine zbog mjera zaštite od pandemijske zaraze nećemo moći jela za blagoslov, kako je to o Uskrsu uobičajeno, nositi u crkve, da ih ondje blagoslove naši svećenici, kod prvoga, jutarnjeg blagovanja okupi se obitelj te zazove blagoslov na hranu koju su pripravili. Obitelj se u molitvi posebno povezuje s članovima svoje župne zajednice. Znakovito je da molitvu predvode supružnici, odnosno roditelji.
    Tekst molitve možete preuzeti na poveznici:

    Obiteljska molitva za blagoslov jela na uskrsno jutro 2020.

  • MOLITVENO SLAVLJE Velikoga petka u obitelji

Nastavljajući se na tišinu kojom je završila Misa Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, liturgijska Služba Muke Gospodnje na Veliki petak započinje u tišini, bez uvodnoga pozdrava i uvodnih riječi; sva je protkana dubokom tišinom i poklonstvom pred otajstvom Križa, pred Kristovom mukom i smrću; ta će se tišina protegnuti sve do svečanoga Hvalospjeva vazmenoj svijeći u Vazmenome bdjenju, povezujući tako tri dana Vazmenoga trodnevlja u »jedan blagdan«. Priliči stoga da i molitveno slavlje Velikoga petka u obitelji započne na sličan način, u tišini, te da bude ispunjeno govorljivošću šutnje i vjerničkim poklonstvom pred Kristovim križem. Stoga se predlaže da na stol, u središte okupljenosti obitelji, bude postavljeno Raspelo i pred njega upaljena svijeća. Može se, prema prilikama, Raspelo postaviti među dvije svijeće.
Slavlje se sastoji od uvoda i dvaju dijelova: Službe riječi, koja se zaključuje Sveopćom molitvom, i Klanjanja svetome križu, koje je središnji čin molitvenoga slavlja.

Tekstovi ovoga slavlja osmišljeni su za molitvu u trajanju od oko 45 minuta.

Tekst molitvenoga slavlja u pdf-u možete preuzeti na linku u nastavku:

Veliki petak u obitelji

  • MOLITVENO SLAVLJE Velikoga četvrtka u obitelji

Bogoslužje Vazmenoga trodnevlja započinje Misom Večere Gospodnje. Uskraćeni za ljepotu toga jedinstvenoga zajedničkoga slavlja, kršćanska se obitelj okuplja na molitvu u kojoj se spominje: dara euharistije, dara ljubavi iskazane u činu Isusova pranja nogu apostolima, dara svećeničke službe u Crkvi, dara zajedništva s Isusom u molitvi u Getsemanskome vrtu. Svi ti »trenutci« rasvijetljeni su Isusovom ljubavlju prema ljudima i njegovim predanjem u volju Očevu, predanjem koje vodi do muke i smrti, u kojoj je prinio sebe radi našega otkupljenja.

Predložak molitvenoga slavlja osmišljen je za molitvu u trajanju od 35 do 40 minuta.

Tekst molitvenoga slavlja možete preuzeti na poveznici u nastavku:

Veliki četvrtak u obitelji

  • OBITELJSKO MOLITVENO SLAVLJE DANA GOSPODNJEGA – u zapriječenosti sudjelovanja na euharistiji – CVJETNICA 2020. godine

Oblik molitvenog slavlja možete preuzeti u PDF formatu u nastavku:

Nedjeljno molitveno slavlje u obitelji – Cvjetnica 2020.

  • KRIŽNI PUT NA PUTU SPASA (“kukuruzni put”)

Put spasa ili „Kukuruzni put“ bio je tijekom ratne opsade Vukovara 1991. godine jedini i najkraći prolaz za branitelje koji su te godine u jesen dolazili braniti grad na Dunavu, a nakon sloma obrane njime su se branitelji i civili nastojali probiti do pet kilometara udaljenih Bogdanovaca i slobodnoga vinkovačkog područja.

U zahvalno sjećanje onima koji su na Putu spasa darovali svoje živote i zahvalni Bogu za one koji su po sretnom izlasku doživjeli slobodu novoga života, tradicionalno se godinama moli pobožnost križnoga puta svake godine u subotu uoči Cvjetnice.

I ove godine, u subotu pred Cvjetnicu, župnik je prošao ovim putem, moleći križni put, u duhu povezan sa svojim župljanima i svima kojima je ovaj put bio Put spasa.

Da se nikad ne zaboravi.

  • MOLIMO ŽUPLJANE DA REDOVITO PRATE ŽUPNI LISTIĆ

Župni listići se redovito pišu (svaki tjedan) i u njima se nalazi puno obavijesti našim župljanima o životu Župe u ovim okolnostima. Već na samoj naslovnici naše web stranice stoji “kockica” s nazivom ŽUPNI LISTIĆI pa možete svaki tjedan prolistati novo izdanje.

U listiću pročitajte upute za slavlje Velikoga tjedna, termine za osobnu pobožnost u našim crkvama, termine i načine prijenosa euharistijskih slavlja, misne nakane i još toliko toga… proslijedite župljanima, prijateljima, isprintajte starijima… hvala.

ŽUPNI LISTIĆ – Cvjetnica 2020.

  • Pismo nadbiskupa Đure Hranića svećenicima i vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije o slavlju Velikoga tjedna i vazmenog trodnevlja u okolnostima izvanrednih mjera zaštite od zarazne bolesti Covid-19

Pismo o slavlju Velikoga tjedna i Uskrsa

  • OBITELJSKO MOLITVENO SLAVLJE DANA GOSPODNJEGA – u zapriječenosti sudjelovanja na euharistiji – PETA KORIZMENA NEDJELJA, 29. ožujka 2020.

preuzmite u PDF-u na linku u nastavku:

Molitveno slavlje u obitelji NEDJELJA 29. ožujka 2020.

  • Uputa volonterima CARITASA i Uputa HRVATSKOG CRVENOG KRIŽA za pomoć starijima

Dragi Caritasovi volonteri!

Gotovo u svim župama naše Nadbiskupije postoje karitativni odbori čija je uloga pratiti socijalne i društvene prilike na području vlastite župe. Nalazimo se u pandemiji coronavirusa koji je najveća prijetnja starijim i kronično bolesnim osobama, ali to ne znači da pandemija virusa nije prijetnja i drugim populacijama. Ova situacija nas poziva na podizanje svijesti solidarnosti i ljubavi prema potrebnima i najugroženijima u našoj sredini. Uskraćeni su nam redoviti i zajednički oblici karitativnog djelovanja, uskraćeni su liturgijski obredi i drugi oblici vjerničkog djelovanja, uskraćen je redoviti način života, uskraćena nam je korizmena duhovna obnova, i sve to radi naše sigurnosti i sigurnosti ljudi oko nas.

Usprkos tomu, kao karitativni odbor pri župnoj zajednici i kao karitasovi volonteri, vođeni ljubavlju prema bližnjemu, pozvani ste pomagati drugima i na najmanje načine. Nije nam ipak sve uskraćeno! Svatko od nas može procijeniti na koji način može karitativno djelovati u vlastitoj župi i sredini, i zajedno sa Isusom postaviti pitanje: „Što hoćeš da ti učinim?“ (Lk 18, 41).

U vašoj sredini zasigurno postoje osobe koje su starije životne dobi, bolesne i usamljene, kojima je potreban neki oblik pomoći. Gospodin Isus je prolazio ulicama gradova i sela; vidio je ljude u potrebi, njima navraćao u kuću, upućivao ih na ono što moraju činiti, pružao im utjehu, ohrabrivao ih, hranio ih čudesnom hranom, liječio ih, davao nadu u bolji i novi život.  

Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije poziva vas kao svoje prve suradnike i volontere da se odazovete na pomaganje drugima u ovoj kriznoj situaciji u okvirima vaših materijalnih i emotivnih mogućnosti. A potrebno je:

  • pridržavati se uputa koje smo dobili od civlinih institucija;
  • pridržavati se uputa koje smo dobili od hrvatskih biskupa;
  • komunicirati i surađivati sa svojim župnicima u skladu s propisima;
  • uočiti u vlastitoj sredini osobe kojima je potrebna vaša pomoć;
  • pomoći u osnovnim životnim potrebama: dostava namirnica, dostava obroka, kupovina lijekova, savjetovanje o ponašanju i kretanju u ovoj situaciji, učiniti poziv prema najpotrebnijima kao znak interesa, podrške i kršćanske solidarnosti, pozvati službene brojeve (113!) za pomoć drugima kada je potrebno…
  • surađivati sa već postojećim humanitarnim udrugama, skupinama ljudi i pojedincima koji već djeluju u vašoj župi;
  • biti na raspolaganju Caritasu koliko vam dopuštaju vaše mogućnosti;
  • angažirati i druge osobe u vašoj župi;
  • sačuvati svoje zdravlje i zdravlje drugih.
  • ponuditi molitvenu podršku; službena molitva u ovoj virusom zaraženoj situaciji, osobna molitva, ‘lanac molitve’, čitanje i razmatranje sv. Pisma…

Ukoliko Vi pripadate rizičnoj skupini stanovništva, a to je: životna dob 60+, kronični bolesnici… molimo Vas da se ne izlažete opasnosti od zaraze, već činite ono što možete iz svojih domova, molite i eventualno usmeno kontaktirajte slabe i nemoćne.

S korizmenog puta, na putu prema Uskrsu, svojim mirom i blagoslovom neka Gospodin nagradi sva naša nastojanja oko iskazivanja kršćanske ljubavi i solidarnosti prema čovjeku u potrebi! (Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije)

  • PREMA UPUTAMA HRVATSKIH BISKUPA, MJERODAVNIH SLUŽBI I ODGOVORNIH STOŽERA NA NACIONALNOJ RAZINI, ODREĐUJE SE SLJEDEĆE:

• Da bi se izbjeglo širenje bolesti COVID-19 i očuvalo zdravlje stanovništva, sve se svete mise, slavlja sakramenata, sakramentala, pučke pobožnosti, župna slavlja i drugi događaji i svi sastanci otkazuju do daljnjega, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima.

• Svećenici neka slave svetu misu bez sudjelovanja zajednice, a u skladu s odredbama Rimskoga misala upotrijebit će se oblik „Reda mise bez naroda“. Neka istodobno žarko ustraju u molitvi Časoslova i razmatranju, prinoseći prošnje za Božji narod i sav svijet.

• Dijecezanski biskupi, sve do opoziva, vjernike u Hrvatskoj oslobađaju obveze sudjelovanja na nedjeljnoj i blagdanskoj svetoj misi. Neka vjernici ovu obvezu zamjene molitvom, postom, dobrim djelima, čitanjem Božje riječi, molitvenim sudjelovanjem u prijenosu euharistijskoga i drugih slavlja, prenošenih putem radija, televizije i drugih elektroničkih sredstava. Neka se tijekom prijenosa euharistijskog slavlja posebno združe primanjem duhovne pričesti.

• Potrebno je vjernicima, napose djeci, mladima i obiteljima posredstvom elektroničkih medija omogućiti pristup katehetskim i drugim duhovnim sadržajima. O tome, neka po odredbi dijecezanskih biskupa, skrbe katehetski uredi ili druga tijela i službe koje su na pomoć župnicima u njihovu pastoralnom djelovanju.

• Slavlje sakramenta ispovijedi i bolesničkoga pomazanja ne može se slaviti do daljnjega, osim u smrtnoj pogibelji.

• Slavlja kršćanskih sprovoda dopuštena su uz strogo pridržavanje zdravstvenih i sigurnosnih uputa mjerodavnih državnih institucija. Pokojnici će biti sprovedeni i pokopani u prisutnosti najbliže rodbine, a mise za pokojne bit će slavljene nakon ukidanja ovih mjera.

• Nadbiskupijski, župni i drugi crkveni uredi te crkveni arhivi ostaju zatvoreni do daljnjega. Vjernici se mogu obratiti navedenim ustanovama isključivo telefonom ili elektroničkom poštom.

• Katolički vrtići, škole i druge odgojno-obrazovne i dobrotvorne ustanove dužne su slijediti upute Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.

Podsjećamo vjernike da nam je svima kršćanska dužnost posvjedočiti solidarnost i učiniti sve da bi se spriječilo širenje virusa. Pretvorimo ovu krizu u prigodu da, unatoč ovoj kušnji, u nadi budemo radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani (usp. Rim 12,12). Neka molitva, post i djela ljubavi ostanu obilježje ovoga korizmenog vremena, a molitva za zdravlje i blagoslov našega naroda i drugih hrvatskih građana u ovom izazovnom vremenu neka bude ustrajna.

  • KRIŽNI PUT – molitva nas povezuje…

Ovih dana mnogi će vjernici ostati u svojim kućama, napose stariji, bolesni i nemoćni… U brizi za zdravlje drugih ili za svoje tjelesno zdravlje, mnogi neće sudjelovati na zajedničkim pobožnostima. Molitva nas povezuje, stoga gdje god bili, možemo moliti zajedno i jedni za druge, jačajući tako svoje duhovno zdravlje.

Korizmeno vrijeme na poseban je način označeno molitvom Križnoga puta. Uz onaj klasični (pučki) Križni put, mnogo je još promišljanja nad Kristovom mukom zapisano i objavljeno u obliku popratne molitve za 14 postaja križnoga puta.

U nastavku možete pronaći jedan tekst ove pobožnosti, napisan 2019. godine, izmoljen zajednički na vukovarskom Putu spasa (od vukovarske zavjetne kapelice do Bogdanovaca) dan uoči Cvjetnice. 

Križni put na Putu spasa VUKOVAR

  • ODGODA KANONSKOGA POHODA nadbiskupa Đure Hranića našoj župi

Sukladno odredbama i uputama o potrebnim mjerama u izvanrednim okolnostima u kojima se nalazimo, odgađa se kanonski pohod nadbiskupa Đure Hranića našoj župi. Nadbiskup izriče svoje žaljenje, ali u nadi da ćemo s proljeća realizirati kanonski pohod.

Zaključili smo da u ovim okolnostima ne bi bilo susreta nadbiskupa i vjernika, što je jedan od bitnih ciljeva kanonskoga pohoda. Zahvaljujemo svim župnim suradnicima i svim vjernicima naše župe na razumijevanju.

  • Najava proslave blagdana blaženog Alojzija Stepinca u Milosnoj godini naše župe

  • Najava Tečaja priprave za brak u Vukovarskom dekanatu

Tečaj priprave za brak održat će se u veljači ove godine u Pastoralnom centru „Sv. Bono“ (Samostanska 5, Vukovar).

Tečaj započinje 18. veljače i ima šest susreta (utorkom, srijedom i četvrtkom).

Dakle, 18.,19.,20.; 25.,26.,27. veljače u 19 sati.

Za prijave je dovoljno doći na prvi susret.

  • Najava Susreta hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu (svibanj 2020.)

Dragi mladi Vukovarci i Bogdanovčani!

Zagrebačka nadbiskupija domaćin je Susreta hrvatske katoličke mladeži (09. i 10. svibnja 2020. godine). Ovim putem, kao vaš župnik, upućujem vam poziv na pravovremenu prijavu i sudjelovanje. Svi sudionici Susreta hrvatske katoličke mladeži pozvani su doći u župe Zagrebačke nadbiskupije već u petak, 08. svibnja, predvečer.

U subotu (09. svibnja) predviđene su kateheze i program u centru grada Zagreba i potom povratak u župe gdje će mladi biti smješteni.

U nedjelju (10. svibnja) održat će se središnje misno slavlje na Trgu bana Josipa Jelačića, a nakon toga slijedi ručak i povratak mladih kućama.

Mladi koji planiraju ići na Susret hrvatske katoličke mladeži prijavljuju se isključivo župniku. Mi župnici dužni smo prijave dostaviti u Ured za mlade do 15. ožujka. Nakon tog datuma sustav se zaključava i prijave više neće biti moguće.  Stoga vas molim, povedite o tome računa dok promišljate o sudjelovanju na Susretu.

Prijaviti se mogu mladi od 15. do 30. godine života. Kotizacija za sudjelovanje iznosi 30 kuna po osobi. Ured za pastoral mladih dogovara i smještaj za sve sudionike. Putujemo organizirano, na župnoj ili dekanatskoj razini.

  • Poziv članovima Župnog ekonomskog vijeća na prvu sjednicu u 2020. godini

U skladu s čl. 8. Pravilnika Župnog ekonomskog vijeća Đakovačko-osječke nadbiskupije, sazivam sjednicu Župnog ekonomskog vijeća Župe BDM  Kraljice mučenika, koja će se održati u utorak, 28. siječnja u 18:30 sati u vjeronaučnom prostoru u Vukovaru. Molim sve članove Vijeća:

Mato Čibarić (Vukovar),

Stjepan Draganić (Vukovar),

Marijan Gelo (Bogdanovci),

Marijana Grubišić (Vukovar),

Mirjana Marić (Bogdanovci)

da se prilagode navedenom terminu, kako bi mogli bez isprike sudjelovati. Na dnevnom redu su točke vezane uz gradnju i obnovu crkvenih objekata te financijski izvještaj za proteklu 2019. godinu.

 S poštovanjem,

  vlč. Zvonimir Martinović, župnik

  • Proslavljen hodočasnički dan u Milosnoj godini (siječanj 2020.)

U petak, 10. siječnja 2020., proslavljen je hodočasnički dan u Milosnoj godini posvećenoj blaženom Alojziju Stepincu i Kraljici mučenika. Ovoga mjeseca svećenik gost bio je fra Matija Marijić, župni vikar vukovarske župe sv. Filipa i Jakova. Na samom početku svete mise fra Matija je pred oltarom (gdje se nalazi i kip blaženog Alojzija) izmolio litanije Blaženiku u čast. U svojoj propovijedi fra Matija je motivirao prisutne vjernike na obnovu obiteljske molitve, a lik blaženog Alojzija Stepinca približio im je kroz tumačenje nekoliko litanijskih zaziva, izmoljenih na početku misnog slavlja. Pjevanje tijekom euharistijskog slavlja, u božićnom duhu, animirao je Zbor mladih župe BDM Kraljice mučenika.

  • Najava proslave hodočasničkog dana u siječnju 2020.

  • Proslavljene mise zahvalnice u Vukovaru i Bogdanovcima

31. prosinca 2019. najprije u Vukovaru, a potom i u Bogdanovcima, župnik je služio večernju misu zahvalnicu za proteklu godinu. U ozračju zahvalnosti, župnik se osvrnuo na život Župe u 2019. godini, a njegovu riječ donosimo u cijelosti:

“Braćo i sestre, kako je to običaj na današnji dan, valja nam se osvrnuti na minulu 2019. godinu. Generalno gledano, bila je to pozitivna godina, u duhovnom smislu i u materijalnom pogledu. Puno je događanja bilo na nadbiskupijskoj, dekanatskoj i župnoj razini. Smatram da je ovo bila doista milosna godina, godina u kojoj smo svi zajedno spajali svoja znanja, svoje talente, sposobnosti i dobru volju.

Hvala Bogu za sav redoviti pastoralni život i dobro popunjen kalendar događanja, za slavlja sakramenata prve pričesti (31 prvopričesnik) i krizme (55 krizmanika), vjenčanja, molitve, mise, susrete, kateheze, sjednice, kulturne manifestacije te razna događanja karakteristična za svaku pastoralnu godinu.

U 2019. godini imali smo ukupno 18 krštenja (od toga 16 u Vukovaru i 2 u Bogdanovcima). Ukupno je sprovoda bilo 37 (od toga 34 u Vukovaru i 3 u Bogdanovcima). To je statistika, to su brojke, to su činjenice. Bogdanovci su, dakle, imali 2 krštenja, a 3 sprovoda u godini dana. Napominjem da ukupno u Bogdanovcima živi 672 vjernika katolika, a u Vukovaru oko 2.300 katolika pripada župi Kraljice mučenika.

Godina 2019. bila je ispunjena događajima u kojima smo kao župna zajednica dali svoj doprinos. Na dekanatskoj i nadbiskupijskoj razini sudjelovali smo na svim organiziranim hodočašćima i slavljima, a na razini grada Vukovara tijekom cijele godine pratimo sva događanja i aktivno sudjelujemo kao župna zajednica. Posebno izdvajam obilježavanje svih dana sjećanja na žrtvu Bogdanovaca i grada Vukovara, od početka rujna do kraja mjeseca studenoga.

Nadbiskupija Đakovačko-osječka dobila je u vazmenim danima 2019. godine pomoćnog biskupa u osobi mons. Ivana Ćurića. U listopadu smo s danom crkvenoga goda započeli Milosnu godinu, u kojoj se do listopada 2020. (posebno svakog 10. u mjesecu) utječemo blaženom Alojziju Stepincu na putu ljubavi i oproštenja.

Mlada smo župna zajednica i još uvijek se formiramo na mnogim područjima. Nisam sklon uspoređivanju s drugim župama koje imaju višestoljetnu tradiciju. Osnivanje ove župe prije 16 godina bio je vrlo mudar i pastoralno razborit potez, da bi se osnažila vjera i malo po malo stvorila zdrava zajednica, sačinjena od velikog broja mladih obitelji, koje su ili ostale živjeti u Vukovaru ili doselile u Vukovar iz okolnih i daljih mjesta. I malo po malo prestajemo biti individualci s puno potencijala, korak po korak svoje sposobnosti i talente ugrađujemo u mozaik župne zajednice.

I zato od srca zahvaljujem svima koji su, kako u Vukovaru tako i u Bogdanovcima, dali svoj doprinos zajedništvu i ljepoti rasta u vjeri. Hvala članovima Župnog pastoralnog i Župnog ekonomskog vijeća na stalnoj potpori, kvalitetnim prijedlozima i svakom konkretnom obliku pomoći. Hvala svim župnim suradnicima, onima koji ulažu svoje vrijeme u život ove župe kao sakristani, pjevači, orguljaši, čitači, ministranti, kosci, spremačice crkve i crkvenih prostora, i mnogi drugi koji uvijek pomognu oko svega što se zbiva, a njihova imena nikad ne budu spomenuta. Ovdje mi u pamet dolazi izreka jednog francuskog filozofa: „Jedino osoba koja ne vesla ima vremena ljuljati čamac.“

Svakako, s osjećajem svećeničkog i bratskog zajedništva, moram sa zahvalnošću spomenuti i oce franjevce, koji su me od dolaska u Vukovar prihvatili kao sebi jednakoga i koji su uvijek spremni pomoći kada je to potrebno. Godina 2019. dodatno je učvrstila naše zajedništvo i zato znajte da Vukovar ima tri župe, trojica smo župnika, ali cilj nam je zajednički: duhovno dobro svih vjernika na području cijeloga grada Vukovara i Bogdanovaca.

Na 2019. godinu neću se više osvrtati, nego gledajmo naprijed. Na građevinskom planu odlučili smo u Vukovaru odustati od ranijega idejnoga rješenja o izgradnji dviju odvojenih zgrada: jedne koja bi bila pastoralno-katehetski centar, a druga župni stan. Doradom idejnoga rješenja u jednoj smo zgradi isplanirali i pastoralno-katehetski prostor koji će uvelike zadovoljiti naše potrebe te župni stan s odvojenim ulazom u istoj zgradi. Došli smo tako do novog, skromnijeg, ali i financijski razboritijeg rješenja.

Zaključno: sve ima smisla raditi i graditi ako postoji zajednica za koju se to sve radi. Prozori, vrata, krovovi, zidovi, klupe, stube, ograde… sve to s vremenom dotraje i zahtjeva zamjenu ili popravak. Ali sve je uzalud materijalno graditi ako se nismo kroz proteklu godinu ni malo duhovno izgradili. Uzalud su novi prozori ako kroz njih nema tko gledati, stube ako po njima nema tko hodati… uzalud su uređene crkve ako nema vjernika, uzalud uređene župne kuće ako nema župnika. Na srce vam zato kao župnik stavljam dužnost molitve za svećenička zvanja. Da bude svećenika koji će voditi ovu zajednicu i da bude ljudi koji čine zajednicu.

Pred nama je Nova godina. Već s početkom godine – 20. ožujka 2020. – najavljen je kanonski pohod nadbiskupa Đure Hranića župi Kraljice mučenika u Vukovaru. Kanonski pohod događa se svakih 5 godina. Dakle, 20. ožujka dolazi nam u cjelodnevni posjet nadbiskup, a više o tome ćemo nakon što dogovorimo raspored susreta. To je dan koji će ostati zapisan zlatnim slovima u povijesti ove župe, a hoće li takvih dana biti još vidjet ćemo na koncu godine. Neka nas na putu vjere, putu ljubavi i oproštenja, prati zagovor Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika, blaženog Alojzija Stepinca i svetog Leopolda Bogdana Mandića”.

  • Blagoslov obitelji 2019/2020.

U nastavku donosimo raspored blagoslova obitelji.

BLAGOSLOV OBITELJI – raspored

  • Jaslice na dar crkvi Kraljice mučenika u Vukovaru

Četiri drvene skulpture, stvorene da bi se od njih složile jaslice, izradio je gospodin Miroslav Brkić iz Županje i poklonio župnoj crkvi BDM Kraljice mučenika u Vukovaru. Skulpture su izrađene od drveta divlje trešnje, a umjetnik je tri mjeseca radio na ovom projektu. Zahvaljujemo gospodinu Brkiću, koji je u subotu, 21. prosinca, zajedno sa svojom obitelji pohodio župnu crkvu Kraljice mučenika i župniku darovao svoj rad. Jaslice su odmah i postavljene u župnoj crkvi.

  • Najavljujemo mise polnoćke u župnoj crkvi Kraljice mučenika i Betlehemsko svjetlo mira

Na Badnjak, u utorak 24. prosinca, u župnoj crkvi Kraljice mučenika biti će slavljene dvije mise polnoćke: “dječja” u 17:00 sati i redovna polnoćka u 24:00 sata. Mala (dječja) polnoćka u 17:00 sati slavit će se u znaku Betlehemskog svjetla mira, koje će na ovu misu donijeti članovi udruge katoličkih izviđača. Riječ je o svjetlu upaljenom u Betlehemu, mjestu Isusovog rođenja. Izviđači će Betlehemsko svjetlo ostaviti i u našoj crkvi, a vjernici ga mogu svojim kućama ponijeti preko lampiona koji će sami donijeti misu, ukoliko to žele.

Svečana (“velika”) misa polnoćka biti će služena u 24:00 sata, a prethodit će joj igrokaz “Isus i danas traži dom”, u izvedbi naših mladih župljana.

  • Treća nedjelja došašća – Nedjelja Caritasa
  • Misno slavlje u čast blaženom Alojziju Stepincu

U utorak, 10. prosinca, sveta misa zornica proslavljena je u okviru Milosne godine koja traje u našoj župi, a posvećena je blaženom Alojziju Stepincu i BDM Kraljici mučenika. Misno slavlje predvodio je domaći župnik. Na početku svete mise župnik je pred kipom blaženog Alojzija izmolio litanije Blaženiku u čast, a propovijed je utemeljio na dnevnom odlomku Evanđelja. Tijekom mise, župnik je u molitve uključio i sjećanje na prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana, kojega je Gospodin upravo na današnji dan prije 20 godina pozvao k sebi.

Odlomak Evanđelja i župnikovu riječ u promišljanju nad istim donosimo u cijelosti:

(Mt 18, 12-14)

“Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.”

“Braćo i sestre, današnje jutro po navještaju koji smo upravo čuli stavlja pred nas kao glavnu misao Božju brigu za čovjeka. I to za svakog čovjeka. Govor je to o Bogu koji se prema nama, baš kao dobri pastir prema povjerenom stadu, odnosi sa svom brigom i ljubavlju.

Slika pastira sa stotinu ovaca, pa tek onda i onom jednom zalutalom, svakako je i danas vrlo jaka slika. Zato što baš taj primjer još uvijek jako dobro govori kako se Bog ponaša prema nama: stalo mu je do svakoga. Naravno, uvijek ostaje pitanje: Jesam li baš ja ta jedna zalutala ovčica zbog koje pastir napušta 99 u stadu, samo da bi mene vratio nazad? Pa iskreno, mislim da možemo s pravom biti ponosni jer znamo da se uvijek netko o nama brine.

Često se, braćo i sestre, za dočaravanje Božje ljubavi koriste vrlo jake slike. Tako se u Svetom pismu spominje majka koja ne zaboravlja svoje dijete, pastir koji ne napušta svoje stado, i svakom sljedećom slikom zapravo se sve lakše dolazi do zaključka da Bog doista voli čovjeka. I ne zaboravlja ni jednoga, koliko god neki vječito postavljaju ista pitanja: Bože, vidiš li me, čuješ li me, jesi li me zaboravio…? I tako dalje. Pa čisto ljudski promišljajući, pitam: Zar mi možemo zaboraviti nekoga koga volimo? Zar ljubav podrazumijeva zaborav? Ne, nego stalnu brigu i poneki znak pažnje! I konačno, ako mi ljudi jedni prema drugima možemo gajiti ljubav, koliko je samo puta veća ona Božja ljubav i briga za čovjeka?!

Slobodan sam danas, o hodočasničkom danu u našoj Milosnoj godini, zagledati se u lik blaženoga kardinala Alojzija Stepinca i vidjeti u njemu pastira koji ne napušta svoje stado, pastira koji ide za svakom zalutalom ovcom koja mu je povjerena, pa čak i pastira koji spašava ovčice za koje će netko reći da nisu dio njegova stada. Blaženi Alojzije doista je brinuo za spas duše svakog svog vjernika, a mnogima je život spasio, ne pitajući se o njihovoj vjeri ili nacionalnosti. I zato ga gledamo danas kao pastira koji nije dopuštao da mu zaluta ni svećenik, ni osoba posvećenoga života, ni vjernik laik pa je nastojao biti u stalnoj komunikaciji sa svima, što ga čini jasnim primjerom za nasljedovanje.

Sve je to bio jasan znak one stalne Božje brige za svakog pojedinog čovjeka. Konačno, po uzoru na Dobroga Pastira, dao je život za svoje stado, odnosno dao je sebe da bi njegovo stado ostalo na okupu, koliko god neki htjeli odvojiti njegovo stado od Petrovog pastirskoga štapa. Jasno je, dakle, kako se Bog poslužio jednim od pastira svoje Crkve da neumorno i uvijek s jednakom zauzetošću vraća onu jednu zalutalu ovcu u zajedništvo Božjega stada. Kao pastir blaženi Alojzije imao je vedrinu i blagost, one kreposti koje su potrebne svakom svećeniku, biskupu i kršćaninu općenito. Posebno mi se sviđa kako je blaženi Stepinac hrabrio mladež, govoreći: „Protuslovlje je vjerovati u Boga i biti pesimist! Pesimizam je biljka koja nalazi plodno tlo samo ondje gdje je nestalo vjere u Boga.“ Vrlo mudro govorio je i o ljudima na vlasti: „Poglavaru je dužnost služiti narodu u ljubavi i pravdi.“ A jesmo li svjesni u kakvom je vremenu živio? Sanjao je zajedno sa svojim narodom slobodnu i suverenu Hrvatsku, sigurnu u krilu Majke Crkve s Petrovim nasljednikom na čelu.

I danas, kad čovjek pogleda generalno stanje u Hrvatskoj, tom malom stadu vjernog naroda, lako dobije osjećaj da nas pesimizam koči na putu života, da nas vode ljudi koji ne služe narodu, a zapravo samo zaboravljamo da imamo sve o čemu je hrvatski narod sanjao i za što je Stepinac molio! Zaboravljamo da nas Bog nikada nije napustio. I kada nam se možda činilo da smo tek jedna zalutala ovca do koje nikome stalo, Bog nam je u najtežim danima i vremenima slao svete ljude koji bi nas podizali. Sjećate li se ne jednog, nego tri dolaska svetog pape Ivana Pavla II. i jednog posjeta pape Benedikta XVI.? U vrlo kratkom vremenu hrvatski je narod imao četiri posjeta poglavara Katoličke Crkve. I svaki puta su nam ponavljali ono što je Stepinac uvijek govorio: „Budite radosni… podignite glavu, podignite pogled u visine… nema mjesta pesimizmu…!“  

Draga braćo i sestre, smatram da smo blagoslovljen narod. Možda smo ponekad bili ona zalutala ovčica, ali nikada izgubljena. I zato dopustimo Bogu da se brine za nas, a kada zalutamo neka nas vrati uvijek ponovno u svoje stado. Neka nas po zagovoru blaženoga Alojzija Stepinca čuva postojane u ljubavi i čvrste u borbama života na putu vječnog spasenja. Amen.”

  • Najava hodočasničkoga dana u prosincu

U okviru Milosne godine koju smo u listopadu započeli i posvetili Blaženoj Djevici Mariji Kraljici mučenika i blaženom Alojziju Stepincu, svakog 10. u mjesecu slavimo hodočasničke dane. Posebno u tim danima svoj duh otvaramo poticajima svećenika propovjednika i geslu Milosne godine: „Na putu ljubavi i oproštenja“. U mjesecu prosincu hodočasnički dan je utorak (10. prosinca). Svetu misu zornicu u 07:00 sati ćemo slaviti u župnoj crkvi BDM Kraljice mučenika.

U došašću redovitom žrtvom ranijeg ustajanja iskazujemo

svoju spremnost u iščekivanju Isusova rođenja.

U prosincu tako hodočasnički dan postaje

još bogatiji… Dođimo.

LITANIJE BLAŽENOM ALOJZIJU STEPINCU

  • Predstavljanjem prvopričesnika obilježena prva nedjelja došašća

U nedjelju, 01. prosinca tijekom župne mise u Vukovaru, zajednici je predstavljeno 25 kandidata za sakrament prve svete pričesti. U ovogodišnjoj generaciji iz Vukovara je 19, a iz Bogdanovaca 6 budućih prvopričesnika. Misno slavlje započelo je prigodnom recitacijom prvopričesnika i paljenjem prve adventske svijeće.

Potom je župnik blagoslovio veliki adventski vijenac ispred oltara, ali i mnoštvo malih adventskih vijenaca. Naime, mnogi su vjernici na blagoslov pred oltar donijeli adventske vijence iz svojih domova, kako bi iste nakon mise blagoslovljene vratili kući.

Nakon župnikove propovijedi uslijedilo je pojedinačno čitanje imena kandidata za prvu svetu pričest, a župnik je svakom pristupniku osobno darovao molitvenik, kao znak bliže priprave na sakramente prve svete ispovijedi i pričesti. Blagoslovnu molitvu nad kandidatima pratili su njihovi roditelji, vjeroučiteljica i cijela prisutna zajednica.

Podsjećamo, redovito se održava kateheza za prvopričesnike srijedom, a slavlje sakramenta prve pričesti planiramo za nedjelju, 26. travnja 2020. godine. Kandidate i njihove roditelje preporučujemo u molitve cijeloj župnoj zajednici.

(foto: Klara Vukovac)

  • Postavljen adventski vijenac ispred crkve Kraljice mučenika

Zahvaljujući vrijednim župnim suradnicima, na prostoru ispred župne crkve Kraljice mučenika u Vukovaru, u subotu 30. studenoga postavljen je veliki adventski vijenac. Četiri svijeće na adventskom vijencu simboliziraju četiri nedjelje došašća. U predvečerje svake adventske nedjelje pali se jedna svijeća više, što je znak blizine Božića. Zahvaljujemo svima koji su darovali svoje vrijeme i trud kako bi se i ove godine na ovaj način prigodno uredio prostor, a napose prisutnoj djeci.

Podsjećamo, tijekom došašća svakim radnim danom svete mise zornice su u 07:00 sati u našoj župnoj crkvi. Iskoristimo ovo sveto vrijeme kao duhovnu pripravu za svetkovinu Božića.

  • Misno slavlje u hangaru Veleprometa za sve žrtve srpskih koncentracijskih logora

U srijedu 20. studenoga u 09:30 sati misom u hangaru Veleprometa odana je počast žrtvama srpskih koncentracijskih logora. U rujnu 1991. godine, kada je agresor okupirao dio vukovarske gradske četvrti Sajmište, skladišni prostori Veleprometa pretvoreni su u sabirni centar i logor za tisuće branitelja i civila. Kroz logor je tijekom rata prošlo oko 10.000 ljudi.

Svetu misu na ovom mjestu stradanja predvodio je župnik Župe Kraljice mučenika, vlč. Zvonimir Martinović. U koncelebraciji je bio fra Ivica Jagodić, vukovarski dekan i gvardijan, a pjevanje su zajedno animirali zborovi vukovarskih župa. U svojoj propovijedi, promišljajući pred okupljenim mnoštvom o Vukovaru kao mjestu posebnog pijeteta, vlč. Martinović je između ostaloga rekao:

I zato me nemoj pitati o Vukovaru ako ne smatraš herojima one koji su pali za njegovu slobodu, nemoj me pitati o Vukovaru ako ne smatraš velikima one koji su zatvoreni i mučeni radi svojih stavova, nacionalnosti, vjere, ideala u koje su vjerovali, koji su u tvoju i moju slobodu ugradili svoju patnju ili svoj život. A kako drugačije nego herojima i velikima nazvati sve one koji su svoj „danas“ žrtvovali da bismo mi imali svoj „danas“ i svoje „sutra“. I zato sanjam Hrvatsku koja se ne skriva u studenoj magli zaborava…”

  • 18. studenoga (ponedjeljak), Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. Vukovar – mjesto posebnog pijeteta

Večer uoči 18. studenoga, Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, u krugu Opće županijske bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana, oko spomen-obilježja, u molitvi i s upaljenim svijećama skupio se velik broj molitelja, kako bi u ozračju pobožnosti odali počast svim vukovarskim žrtvama i žrtvama Domovinskog rata. Iz vukovarske bolnice je nakon pada grada prije 28 godina odvedeno 260 ranjenika, branitelja i medicinskog osoblja, čija su tijela ekshumirana iz masovne grobnice na Ovčari, dok su sudbine nekih odvedenih iz bolnice još uvijek nepoznate. Molitvu u krugu bolnice je predvodili su mladi grada Vukovara, uz nastup klape „Sveti Juraj” Hrvatske ratne mornarice.

Na sam dan, nakon kratkog komemorativnog programa u dvorištu Opće županijske bolnice Vukovar, krenula je tradicionalna kolona sjećanja prema Memorijalnom groblju, koju su i ove godine predvodili hrvatski branitelji Vukovara skupa s članovima obitelji poginulih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih hrvatskih branitelja Vukovara. Molitvu na groblju predvodio je mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, a svetu misu za sve žrtve u Domovinskom ratu predvodio je mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko mrkanski.

  • Molitva, polaganje vijenaca i odavanje počasti na “Kukuruznom putu – Putu spasa”

U nedjelju, 17. studenoga, u organizaciji ŽZU HVIDR-a Vukovarsko-srijemske županije i Udruge HVIDR-a Vukovar kod zavjetne kapelice na Putu spasa – kukuruznom putu upaljene su svijeće i položeni vijenci.

“Put spasa” Vukovarcima je tijekom obrane Vukovara jako puno značio jer su tim putem u Vukovar dolazile nove snage branitelja, opreme i sanitetskog materijala za bolnicu i na kraju za odlazak u proboj nakon sloma obrane grada.

Vijence su položili ratni veterani općine Lopar, ravnateljstvo civilne zaštite, županijska HVIDR-a te ispred županije izaslanik župana Marinko Beljo te ispred Grada Vukovara zamjenica gradonačelnika Ivan Mujkić.

Molitvu za sve poginule i nestale branitelje predvodio je vlč. Zvonimir Martinović, župnik župe Kraljice mučenika. U programu su recitalom sudjelovali učenici Osnovne škole Nikole Andrić.

(foto: Vanja Vidaković, VI VA Multimedia Vukovar)
  • Hodočasnički dan u župi Kraljice mučenika

U nedjelju, 10. studenoga, u okviru Milosne godine koja je započela u župi Kraljice mučenika i posvećena blaženom Alojziju Stepincu, proslavljen je hodočasnički dan svetom misom u 10:30 sati. Svakog 10. u mjesecu slavi se hodočasnički dan, a posebno u tim danima vjernici svoj duh otvaraju poticajima svećenika propovjednika i geslu Milosne godine: „Na putu ljubavi i oproštenja“. Misu u 10:30 sati u župnoj crkvi BDM Kraljice mučenika u Vukovaru predvodio je dr. sc. Đurica Pardon, župnik u Punitovcima.

  • Objavljena pjesma „Kraljice mučenika“ i promotivni spot

Dana 08. studenoga 2019. objavljena je pjesma „Kraljice mučenika“, koju je otpjevao Darko Ergotić, uz pratnju Rockoko Orchestra. Tekst i glazbu potpisuje vlč. Zvonimir Martinović, župnik župe BDM Kraljice mučenika u Vukovaru. Aranžman je napisao Krunoslav Dražić, prateće vokale otpjevala je Jadranka Krištof, a glazbeni producent i ton majstor je Tihomir Ivanetić (Rockoko studio). Za video uradak pobrinula se firma Klik Agency iz Osijeka, a većina fotografija djelo su Vanje Vidakovića iz Vukovara. Nebeskoj Majci u čast nastala je ova skladba, protkana ponosom što je hrvatski narod i u najtežim danima svoje povijesti sačuvao vjeru. Kroz pjesmu se provlači molitva za snagu u sadašnjosti, a budućnost herojskoga grada Vukovara povjerava se upravo Mariji, Kraljici mučenika. Autor je na poseban način htio u jednoj ideji sažeti vukovarsku i hrvatsku mučeničku prošlost, ali u nadi i vjeri moliti Nebesku Majku za trajnu zaštitu. U glazbenom izričaju spojeni su elementi katoličke vjere, slavonske tradicijske glazbe i geografske smještenosti grada heroja na Dunavu, a sve zajedno je svojevrsni doprinos Milosnoj godini koja je započela i traje u vukovarskoj župi Kraljice mučenika do listopada sljedeće godine.

Pjesmu i spot možete poslušati i pogledati na sljedećem linku: https://www.youtube.com/watch?v=G4q5rnQkEz4

  • Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.-2019. – najava programa

Hrvatski sabor donio je 1999. godine Odluku o proglašenju 18. studenoga Danom sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kojom je određeno na dostojanstven i primjeren način odati počast svim sudionicima obrane Vukovara – grada simbola hrvatske slobode. Pogledaj cijeli program…

  • Velika duhovna obnova u obliku milosne godine naziva „Na putu ljubavi i oproštenja“

Godina Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika i blaženoga Alojzija Stepinca, u Župi Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika u Vukovaru trajat će od 12. listopada 2019. do 10. listopada 2020.
Pročitaj više…

  • U subotu 12. listopada, na svetkovinu crkvenoga goda, svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi BDM Kraljice mučenika u Vukovaru započela je Milosna godina, pod geslom: „Na putu ljubavi i oproštenja“

Vrijeme je to u kojem će se vjernici posebno utjecati našem hrvatskom blaženiku, kardinalu Alojziju Stepincu. Misno slavlje prigodom crkvenoga goda ove župe predvodio je mons. dr. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca. U koncelebraciji je bila većina svećenika Vukovarskoga dekanata, domaći župnik i svećenici gosti, a pjevanje su predvodili pjevači domaće župe. Pročitaj više…

Mjesta sjećanja

Memorijalni centar Domovinskog rata

Memorijalni centar Domovinskog rata smješten je u prostorima bivše vojarne 204. vukovarske brigade. To je mjesto koje predstavlja središnju točku svih aktivnosti, lokaliteta i organizacija povezanih sa sjećanjem na Domovinski rat i tragediju Vukovara. Posjetitelji mogu razgledati nekoliko unutarnjih i vanjskih izložbenih postava:

  • “Sjećanje na Domovinski rat – Bitka za Vukovar”
  • Prikaz srpskih koncentracijskih logora “Stajićevo” i “Begejci”
  • Izložba pješačkog naoružanja korištenog u Domovinskom ratu
  • Eksponati na otvorenom
  • Simulacija bojnog polja “Ojačana brigada u obrani”

Hangari u Veleprometu

Nedaleko od Memorijalnog centra Domovinskog rata, na cesti koja vodi prema selu Negoslavci, nalaze se skladišni hangari trgovačkog poduzeća “Velepromet”. U rujnu 1991. godine, kada je agresor zauzeo dio gradske četvrti Sajmište, skladišni prostori Veleprometa pretvoreni su u sabirni centar i logor za tisuće zarobljenih branitelja i civila. Skladišni prostor sastoji se od zidanih skladišnih zgrada i sedam limenih objekata u kojima je bilo zatočeno nesrpsko stanovništvo bez hrane, vode i pristupa toaletu. Cijeli kompleks bio je ograđen visokom žičanom ogradom, s vanjske strane ograde bili su razmješteni naoružani čuvari, a unutar žice kretali su se vojnici Jugoslavenske narodne armije, Teritorijalne obrane i pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. Vrata hangara otvarala su se samo kako bi mogle ući uniformirane osobe koje su izvodile zatočene osobe na ispitivanje. Logor je zatvoren u ožujku 1992. godine, a procjenjuje se da je kroz njega prošlo više od 10.000 osoba.

Spomen-obilježje Vodotoranj

Vukovarski vodotoranj, visok 50m i obujma 2200 prostornih metara vode, izgrađen je potkraj 1968. godine na ulazu u vukovarsko naselje Mitnicu, kao zamjena za dotadašnji vodotoranj u središtu grada koji nije bio dovoljnog kapaciteta za sve veće potrebe grada koji se širio. Izgradila ga je zagrebačka tvrtka Hidrotehna prema projektu tvrtke Plan. Prema zapremnini i veličini bio je jedan od najvećih objekata tog tipa u Europi. Sve do rata, na vrhu Vodotornja nalazio se restoran s vidikovcem na Vukovar, Dunav i okolno srijemsko vinogorje. Tijekom srpske agresije na Vukovar, Vodotoranj je bio jedna od najčešćih meta neprijateljskog topništva, no unatoč pretrpljenih više od 600 pogodaka, odbio se srušiti. Za vrijeme opsade grada, tada 23-godišnji Ivica Ivanika s Mitnice, prvi je stavio te je uvijek iznova, pod granatama, na vodotoranj dizao hrvatsku zastavu a kasnije je s njim išao i Hrvoje Džalto. Danas predstavlja simbol stradanja i otpora grada, pobjede i novog života.

Memorijalno groblje

Nastalo je 1998. otkrićem najveće masovne grobnice u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Nakon što je prestala organizirana obrana Vukovara i nakon što je agresor ovladao gradom, kuće, dvorišta i ulice bile su prekrivene tijelima poginulih. Tijela su otpremljena izvan grada i zakopana u jami kraj gradskoga groblja. Završetkom mirne reintegracije 1998. odande je ekshumirano 938 tijela, a na mjestu masovne grobnice danas se nalazi 938 bijelih mramornih križeva, po jedan u spomen na svaku žrtvu. Uokolo mjesta masovne grobnice prostire se Memorijalno groblje podijeljeno u aleje u kojima su vječni mir našli poginuli branitelji, civilne žrtve, umrli hrvatski ratni vojni invalidi i članovi njihovih obitelji. U središnjem dijelu groblja, 5. kolovoza 2000., postavljen je spomenik čija je autorica gospođa Đurđa Ostoja. Spomenik je izrađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u središtu je “zračni” križ i vječni plamen.