POVIJEST ŽUPE

ŽUPNI LISTIĆI

Crkva Kraljice mučenika

U gradu Vukovaru, u gradskoj četvrti Sajmište, smještena je nova župna crkva, a posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Kraljici mučenika. Ispred crkve se nalazi 31 metar visok zvonik jednostavnih ravnih linija, na čijem vrhu je postavljen metalni križ. Župa BDM Kraljice mučenika kao najmlađa, treća vukovarska župa, utemeljena je Dekretom Biskupskog ordinarijata u Đakovu br. 480/2003. danom 20. kolovoza 2003. godine. Nastala je odvajanjem dijela naselja od Župe sv. Filipa i Jakova, a obuhvaća područje grada koje se prostire od središta na jug zajedno s filijalnom crkvom sv. Leopolda Bogdana Mandića u Bogdanovcima.
Jedina je ovo vukovarska župa povjerena na upravljanje dijecezanskim svećenicima. Prvi župnik novoosnovane župe bio je vlč. Vladimir Delić. Župljani su se okupljali na svetu misu najprije u predvorju Osnovne škole „Josip Matoš“, kasnije u kripti grkokatoličke crkve Krista Kralja, te u privremenoj montažnoj kapelici (pored sadašnje župne crkve Kraljice mučenika), a konačno od 10. travnja 2011. u novoizgrađenoj crkvi Kraljice mučenika.
Crkva Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika građena je od 2009. do 2011. godine. Na blagdan Male Gospe, 8. rujna 2009., đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Marin Srakić predvodio je svečano misno slavlje u kapelici župe Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika u Vukovaru. Nakon euharistije nadbiskup je blagoslovio gradilište i položio svečanu povelju u temelje nove župne crkve posvećene Kraljici mučenika. Sam kamen temeljac blagoslovio je sv. Ivan Pavao II. prigodom svog trećeg pastirskog pohoda Republici Hrvatskoj u Osijeku, godine 2003.
Crkvu je projektirao Toni Sardelić, dipl. ing. iz Zagreba, a gradila ju je tvrtka „Zuber“ iz Višnjevca. Riječ je o modernijoj , ali i jednostavnoj građevini. Široka je 12, 5 metara, a duga 21 metar. Prema izvornom projektu, pored crkve predviđena je izgradnja župnog stana, a na drugoj čestici i pastoralnog centra. Brigu o gradnji crkve vodio je tadašnji župnik, vlč. Mato Martinković, uz pomoć suradnika.
Blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice mučenika slavi se druge subote mjeseca listopada. Sam naslov crkve svojim imenom označuje ono što je i herojski grad Vukovar u svo¬joj nedavnoj prošlosti proživio, pa se tako misli i na one mučenike koji su tijekom Domovinskog rata prošli iskustvo muke i patnje ili su za Grad i Domovinu žrtvovali svoj život. Majka Isusova najtješnje je bila povezana tijekom čitavoga života sa svojim Sinom. Nazočna je i u njegovu djelu spasenja, koje je izvršio poseb¬no svojom otkupiteljskom mukom, smrću i uskrsnućem. Pristala je na zajedničku žrtvu sa Sinom, šutnjom i potpunom predanošću. Sudjelujući tako u muci Isusovoj za spasenje svijeta, postala je Kraljicom mučenika.
Ova najmlađa vukovarska župa broji oko 3.000 vjernika u Vukovaru zajedno s filijalom Bogdanovci.

Crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića

Crkva u Bogdanovcima je do 1991. godine bila posvećena Našašću svetoga Križa, a crkveni god slavio se 3. svibnja. U ratnim razaranjima crkva je do temelja uništena. Na blagdan Svih Svetih 1996. godine, na temeljima srušene crkve služena je prva sveta misa nakon Domovinskog rata. To je bilo vrijeme ograničenoga kretanja po selu, uz vojnu pratnju, a povratak u punom smislu uslijedio je 1998. godine. Svete mise služile su se u prostorima Osnovne škole, a od 1999. u zgradi Općine, dok se cijelo selo ponovno gradi iz temelja. Gradnja crkve započinje 2002. godine, dok mjesto još pripada, kao filijala, vukovarskom franjevačkom samostanu i župi sv. Filipa i Jakova, apostola. Kamen temeljac za novu crkvu položio je 15. prosinca 2002. biskup, mons. Marin Srakić. To će biti crkva svetog Leopolda Bogdana Mandića jer je stari blagdan Našašća svetoga Križa dokinut crkvenim odredbama. Nova crkva je 2008. godine posvećena sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću, a crkveni god je 12. svibnja. Oltar za novu crkvu su izradili Josip Samardžić i Ivan Matković – Lasta.
Dekretom Biskupskog ordinarijata u Đakovu od br. 480/2003. danom 20. kolovoza 2003. godine utemeljena je nova vukovarska župa, posvećena Blaženoj Djevici Mariji Kraljici mučenika. Nastala je odvajanjem dijela naselja od Župe sv. Filipa i Jakova, a obuhvaća područje grada koje se prostire od središta Vukovara na jug zajedno s filijalom Bogdanovci i crkvom sv. Leopolda Bogdana Mandića.
U dvorištu bogdanovačke crkve nalazi se malena kapelica, koja je jedina ostala neporušena za vrijeme Domovinskog rata. Osim ove, u doli na ulazu u selo iz smjera Vinkovaca (kod potoka Savka), nalazila se kapelica Blažene Djevice Marije Kraljice mira. Bila je to zavjetna kapelica koju je nakon Drugog svjetskog rata dao izgraditi Ilija Anokić. Ova kapelica je u ratu srušena, ali ju je nakon rata, u zahvalu za preživljavanje zarobljavanja i mučenja po srpskim koncentracijskim logorima, 2003. godine dao obnoviti Željko Dvojković iz Bogdanovaca.
U zgradi Općine je u prosincu 2016. godine otvorena Spomen-soba, podsjetnik na žrtvu Bogdanovaca i njegovih branitelja. U centru sela nalazi se spomenik Krista Raspetoga. S lijeve strane spomenika su ispisana imena poginulih i nestalih mještana iz vremena II. svjetskog rata, a sa desne strane su uklesana imena poginulih i nestalih za vrijeme Domovinskog rata. Spomenik je izradio domaći umjetnik, Ivan Matković-Lasta. Za Bogdanovce je posebno važan datum 05. svibnja, jer su toga dana 1991. godine nenaoružani mještani Bogdanovaca zaustavili kolonu tenkova JNA i time ispisali povijest Republike Hrvatske i početak obrane bivše općine Vukovar.

Župnici i župni upravitelji od osnutka župe

vlč. Vladimir Delić, župnik (2003. – 2005.)

vlč. Mato Martinković, župnik (2005. – 2015.)

vlč. Pavao Madžarević, privremeni župni upravitelj (2015. – 2016.)

vlč. Dejan Čaplar, župni upravitelj (2016. – 2018.)

vlč. Zvonimir Martinović, župnik (od 2018.)

Mjesta sjećanja

Memorijalni centar Domovinskog rata

Memorijalni centar Domovinskog rata smješten je u prostorima bivše vojarne 204. vukovarske brigade. To je mjesto koje predstavlja središnju točku svih aktivnosti, lokaliteta i organizacija povezanih sa sjećanjem na Domovinski rat i tragediju Vukovara. Posjetitelji mogu razgledati nekoliko unutarnjih i vanjskih izložbenih postava:

  • “Sjećanje na Domovinski rat – Bitka za Vukovar”
  • Prikaz srpskih koncentracijskih logora “Stajićevo” i “Begejci”
  • Izložba pješačkog naoružanja korištenog u Domovinskom ratu
  • Eksponati na otvorenom
  • Simulacija bojnog polja “Ojačana brigada u obrani”

Hangari u Veleprometu

Nedaleko od Memorijalnog centra Domovinskog rata, na cesti koja vodi prema selu Negoslavci, nalaze se skladišni hangari trgovačkog poduzeća “Velepromet”. U rujnu 1991. godine, kada je agresor zauzeo dio gradske četvrti Sajmište, skladišni prostori Veleprometa pretvoreni su u sabirni centar i logor za tisuće zarobljenih branitelja i civila. Skladišni prostor sastoji se od zidanih skladišnih zgrada i sedam limenih objekata u kojima je bilo zatočeno nesrpsko stanovništvo bez hrane, vode i pristupa toaletu. Cijeli kompleks bio je ograđen visokom žičanom ogradom, s vanjske strane ograde bili su razmješteni naoružani čuvari, a unutar žice kretali su se vojnici Jugoslavenske narodne armije, Teritorijalne obrane i pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. Vrata hangara otvarala su se samo kako bi mogle ući uniformirane osobe koje su izvodile zatočene osobe na ispitivanje. Logor je zatvoren u ožujku 1992. godine, a procjenjuje se da je kroz njega prošlo više od 10.000 osoba.

Spomen-obilježje Vodotoranj

Vukovarski vodotoranj, visok 50m i obujma 2200 prostornih metara vode, izgrađen je potkraj 1968. godine na ulazu u vukovarsko naselje Mitnicu, kao zamjena za dotadašnji vodotoranj u središtu grada koji nije bio dovoljnog kapaciteta za sve veće potrebe grada koji se širio. Izgradila ga je zagrebačka tvrtka Hidrotehna prema projektu tvrtke Plan. Prema zapremnini i veličini bio je jedan od najvećih objekata tog tipa u Europi. Sve do rata, na vrhu Vodotornja nalazio se restoran s vidikovcem na Vukovar, Dunav i okolno srijemsko vinogorje. Tijekom srpske agresije na Vukovar, Vodotoranj je bio jedna od najčešćih meta neprijateljskog topništva, no unatoč pretrpljenih više od 600 pogodaka, odbio se srušiti. Za vrijeme opsade grada, tada 23-godišnji Ivica Ivanika s Mitnice, prvi je stavio te je uvijek iznova, pod granatama, na vodotoranj dizao hrvatsku zastavu a kasnije je s njim išao i Hrvoje Džalto. Danas predstavlja simbol stradanja i otpora grada, pobjede i novog života.

Memorijalno groblje

Nastalo je 1998. otkrićem najveće masovne grobnice u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Nakon što je prestala organizirana obrana Vukovara i nakon što je agresor ovladao gradom, kuće, dvorišta i ulice bile su prekrivene tijelima poginulih. Tijela su otpremljena izvan grada i zakopana u jami kraj gradskoga groblja. Završetkom mirne reintegracije 1998. odande je ekshumirano 938 tijela, a na mjestu masovne grobnice danas se nalazi 938 bijelih mramornih križeva, po jedan u spomen na svaku žrtvu. Uokolo mjesta masovne grobnice prostire se Memorijalno groblje podijeljeno u aleje u kojima su vječni mir našli poginuli branitelji, civilne žrtve, umrli hrvatski ratni vojni invalidi i članovi njihovih obitelji. U središnjem dijelu groblja, 5. kolovoza 2000., postavljen je spomenik čija je autorica gospođa Đurđa Ostoja. Spomenik je izrađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u središtu je “zračni” križ i vječni plamen.